Islamska vjeronauka u njemačkim državnim školama (piše: mr. Bilal Hodžić)

Obrazovanje je jedan od ključnih faktora društvenog sudjelovanja muslimana u Njemačkoj koji ima značajnu ulogu u formuliranju i modeliranju identiteta muslimana u Evropi. U Njemačkoj više od 54.000 učenika u više od 800 škola trenutno pohađa islamsku vjeronauku. U školskoj 2015/16. godini, kako navodi Konferencija ministara kulture bilo je više od 42.000 učenika. Pored toga, oko 800 studenata pohađa alevitsku vjeronauku koja se predaje u osam federalnih pokrajina. Prema Osnovnom zakonu, vjeronauka u školama je regularan i redovan predmet što se vidi iz člana 7 paragraf 3 njemačkog Osnovnog zakona (GG).[1]

U akademskoj literaturi preovladava mišljenje da iste uslove treba da ispunjavaju vjerske zajednice koje nemaju status korporacije javnog prava, kao i one koje ga imaju. U manjini su oni koji smatraju da islamsku vjeronauku treba usloviti priznanjem statusa korporacije javnog prava islamskoj zajednici, a ogromnu većinu čine oni koji smatraju da pravo na vjeronauku ne treba vezivati s tim statusom.[2]

Da bi se regulisala islamska vjeronauka potrebno je imati jasna pravila o članstvu, odnosno pripadnosti vjerskoj zajednici, jer je vjeronauka redovan predmet nastavnog programa. Ako se roditelji pozitivno izjasne onda vjeronauka postaje obavezan predmet. 

Izvođenje islamske vjeronauka se rješava na pokrajinskom a ne na saveznom nivou, stog razloga imamo nejadnak status vjeronauke od pokrajine do pokrajine. U nekim djelovima Njemačke se jednako tretira sa ostalim predmetima, u nekima je još uvijek kao model projekat, a u nekima se o tome uopšte ne raspravlja. Član 7. Osnovnog zakona uređuje pitanje vjeronauke, gdje između ostalog govori da je vjeronauka redovan predmet koji je u nadležnosti vjerskih zajednica pod nadzorom države. Ovaj član još ne važi za muslimane, jer nemaju status vjerske zajednice tako da ne mogu samostalno da postavljaju nastavno osoblje, da odlučuju o nastavnom planu i programu i dr. Pored toga muslimani nastoje da uvedu vjeronauku kao redovan predmet iako se suočavaju sa nizom problema kako zbog statusa kojeg trenutno imaju, unutrašnje organizacione strukture tako i zbog političkog stanja i odnosa Njemačke sa Turskom.

Kada se plenum njemačke konferencije o islamu (DIK) složio na trećoj sjednici u martu 2008. godine da se islamska vjeronauka treba uvesti kao redovan predmet na njemačkom jeziku u javnim školama, većina saveznih pokrajina nije bila spremna za taj čin.

Potrebno je razlikovati vjersko od konfesionalnog obrazovanja. Vjersko obrazovanje informiše učenike o religiji, dok kod konfesionalnog obrazovanja učitelji koji pripadaju religiji podučavaju “religiju”. Do sada nijedan od pristupa ne odgovara (islamskoj) vjerskoj edukaciji u smislu člana 7 stav 3 Osnovnog zakona, koji čini pravni osnov vjerskog obrazovanja u školama. Jedan od razloga za to je, prije svega, da ni u jednoj saveznoj državi muslimanske zajednice nisu priznate kao vjerska zajednica, tako da – bar formalno – do sada nije uspjelo uvođenje islamske vjeronauke (IRU) kao redovan predmet.

Nordrhein – Westfalen NRW (Sjeverna Rajna-Vestfalija)

U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji ima skoro 1,5 miliona muslimana, uključujući više od 349.000. učenika. Prema nedavnoj studiji, više od 83 posto muslimana bi željelo da njihova djeca pohađaju islamsku vjeronauku.[3] Kao najstariji i najsveobuhvatniji školski eksperiment jeste predmet nazvan “Islamkunde“ koji je započeo 1999. godine kao islamska nastava na njemačkom jeziku i predavao se na oko 130. škola do desetog razreda. Međutim, „Islamkunde“ se nije odvijao u konsultaciji s vjerskim zajednicama, već je bio isključivo u nadležnosti pokrajine Sjeverne Rajna-Vestfalije. Državna vlada je postavila sebi cilj da uvede islamsku vjeronauku (IRU) kao redovan predmet do 2010. godine, makar samo sa jednim udruženjem, ukoliko se do tada ne formira jedinstveno predstavničko tijelo muslimana.

Na zvaničnoj stranici ministarstva za škole NRW se navodi da su u februaru 2011. godine, Ministarstvo obrazovanja i muslimanski koordinacijski savjet potpisali zajedničku izjavu o načinu pokretanja islamskog vjerskog obrazovanja. Dana 21. decembra 2011. godine usvojen je Zakon o uvođenju islamske vjeronauke kao redovnog predmeta.[4] Škole koje ispunjavaju organizacione zahtjeve i imaju odgovarajuće nastavnike mogu ponuditi islamsku vjeronauku. Ovo je trenutno moguće za osnovne i srednje škole. Od 2012. na pokrajini NRW je uvedena islamska vjeronauka kao eksperiment (Modelversuch)[5] i trenutno se odvija na 234 škole koju je u 2017/18. pohađalo oko 19.400 učenika. Studijski predmet “Islamsko religijsko obrazovanje” za obuku nastavnika nudi se od zimskog semestra 2012/2013. od strane Westfälische Wilhelms-Universität Münster.

Niedersachsen (Donja Saksonija)

Školski eksperiment “Islamsko religijsko obrazovanje na njemačkom” u Donjoj Saksoniji dizajniran je kao vjersko obrazovanje. Proširio se u 26. osnovnih škola u školskoj 2007/08, nakon što je započeo u osam osnovnih škola u školskoj 2003/04. Godini. Potrebno usklađivanje sa principima islamske vjerske zajednice se dogovaralo na “Okruglom stolu islamske vjeronauke” u Donjoj Saksoniji sa Ministarstvom kulture. Na ovom okruglom stolu od 2. septembra 2002. godine do 25. juna 2003. godine predstavnici Šure Donja Saksonija i druge muslimanske organizacije su zajedno radili na standardima komisije Ministarstva kulture i općim smjernicama za nastavu u osnovnim školama. Ova konstrukcija je bila prihvaćena kao privremeno rješenje tokom trajanja školskog eksperimenta, jer „Okrugli sto“ zamenjuje islamsku vjersku zajednicu ali ne predstavlja autonomnu vjersku zajednicu kao organ odlučivanja u smislu Osnovnog zakona.

Islamsko religijsko obrazovanje je prema članu 124. i 125. Obrazovnog zakona Donje Saksonije redovan predmet u javnim školama. Vjeronauka se izvodi u skladu sa principima vjerskih zajednica. Školske vlasti izdaju smjernice i odobravaju udžbenike u konsultaciji sa vjerskim zajednicama.[6]

Donja Saksonija je među pionirima u pogledu islamskog obrazovanja širom zemlje. Učenici ne samo da se informišu o islamu, kao što je bio slučaj u školskom eksperimentu “Islamkunde” u Sjevernoj Rajna-Vestfaliji. Vjeronauka u Donjoj Saksoniji je orijentirana ka konfesionalnosti – djeca se odgajaju u vjerskom smislu, stoga je praktično jednak protestantskom i katoličkom vjerskom obrazovanju.

Od 2013/14. školske godine islamska vjeronauka se predaje u 62 škole, a pohađa je oko 3.100 učenika u školskoj 2017/18. Partneri koji sarađuju sa pokrajinom su muslimanska pokrajinska asocijacija za Donju Saksoniju (Schura Niedersachsen – Landesverband), i Ditib pokrajinska asocijacija Donje Saksonije i Bremena. Oni zajedno formiraju savjetodavni odbor, koji je odgovoran za islamsko vjersko obrazovanje.

Bayern (Bavarska)

U Erlangenu od školske 2003/04. godine započeto denominacijsko islamsko obrazovanje u osnovnoj školi. Islamska vjeronauka se izvodila u dogovoru sa posebno za školu formiranom lokalnom islamskom zajednicom Erlangen (IRE). Nastavni plan i program su zajednički pripremili IRE, nadležni državni organi i naučnici na Univerzitetu u Erlangenu. Ovaj eksperiment je dobio podršku od strane Interdisciplinarnog centra za islamske religijske studije (IZIR) i akceptiran je na Univerzitetu u Erlangenu, tako da se proširio i na ostale gradove u Bavarskoj. Nakon što je usvojen nastavni plan i program za osnovne i srednje škole vjeronauka je prvo proširena na srednju školu u Nirnbergu. Sada postoje školski eksperimenti u mnogim gradovima širom Bavarske. Dugoročno, planira se da islamska vjeronauka postane redovan predmet. Do sada je to bilo neuspješno zbog nedostatka kontakata na državnom nivou. Ovaj eksperimentalni projekat bi trebao da se završi u 2019. godini. U Bavarskoj vlada velika nesigurnost u pogledu vjeronauke. Sa jedne strane jedni se zalažu za efektivnije podučavanje etike, dok drugi smatraju da bi se ovaj projekat na ovaj način mogao da proširi na cijelu Bavarsku. Međutim, probni model ističe 31. jula 2019. godine, nakon osam godina od njegovog uvođenja. Ministarstvo za školstvo čeka naučnu evaluaciju te će onda donijeti konačnu odluku. Za stručnjake, uspjeh je nesporan, islamska vjeronauka se smatra dobrim načinom integracije, koja je prihvaćena od strane roditelja i djece i trenutno je 15. posto muslimanske djece obuhvaćeno vjeronaukom.[7]

Rheinland-Pfalz

U Rheinland-Pfalzu, islamska vjeronauka je na njemačkom jeziku testirana kao model projekat u jednoj osnovnoj školi u Ludwigshafenu od školske 2003/04. Vjeronauka je  zasnovana na nastavnom programu kojeg je autorizovalo ministarstvo za obrazovanje u konsultaciji sa lokalnim partnerima. U školskoj 2008/09. je u jednoj osnovnoj školi u Majncu uvedena vjeronauka i namjera je da se proširi na srednje obrazovanje u Ludwigshafenu i u drugim gradovima. To čini Rheinland-Pfalz još jednom državom nakon NRW i Bavarske koja uvodi IRU u srednje škole.

Cilj kojem teži Ministarstvo obrazovanja u Rheinland Pfalzu je islamsko vjersko obrazovanje, koje bi bilo ekvivalentno katoličkom i protestantskom vjerskom obrazovanju. Dakle, vjeronauka ne bi bila samo informisanje o islamu. Islamsko vjersko obrazovanje podliježe istim pravilima kao i drugo vjersko obrazovanje. Predaje se na njemačkom jeziku, ocjenjuje se, i podliježe državnom nadzoru.[8]

Kao i za ostale savezne države tako i za  Rheinland Pfalz prema Osnovnom zakonu, vjeronauka je redovan predmet koji se izvodi u skladu sa principima vjerskih zajednica. Saradnja između države i vjerske zajednice je neophodan preduslov za vjeronauku kako bi se ispunila njihova zajednička odgovornost. Kako bi se razjasnili koncepti islamske vjeronauke i sve neophodne regulative nužno je postojanje legitimnog muslimanskog partnera za državu.

Baden – Württemberg

Na početku školske 2006/07. godine, u Baden-Württemberg je započelo izvođenje islamske vjeronauke kao model projekat u dvanaest osnovnih škola. Osnova za izvođenje vjeronauke je program za razrede od jedan do četiri. Razvila ga je upravljačka grupa koja je uključivala predstavnike četiri sunijske organizacije[9] koje su podnijele molbu, naučnog edukatora i vjerskog pedagoga Univerziteta u Karlsruheu pod rukovodstvom Ministarstva kulture. Ova grupa nije imala jedinstveno reprezentativno muslimansko tijelo, tako da su lokalna i regionalna matična udruženja i zajednice džamija djelovale kao kontakt osobe za Ministarstvo kulture. Bilo je predviđeno da ovaj projekat traje do 2010. godine kada bi se odlučilo o daljem načinu rada. Projekat je naišao na izuzetno dobar prijem kako kod učenika tako i kod roditelja, te je produžen do 2014. a zatim zbog organizacionih kao i pravnih problema ponovo je produžen do 2018. godine kada bi vjeronauka prešla u nadležnost islamskih zajednica.

U Baden-Württembergu oko 6.000 učenika pohađa islamsku vjeronauku u još uvijek modelskim projektima sa muslimanskim partnerima. Prema Ministarstvu kulture, izvorni cilj modela projekta bio je da se važne islamske asocijacije u Baden-Württembergu organizuju i komuniciraju na taj način da se ostvari zajedničko sponzorstvo islamskog vjerskog obrazovanja u Baden-Württembergu. Prijenos sponzorstva vjerskog obrazovanja islamskim zajednicama iz pravnih razloga nije moguć do daljnjeg, stoga će ovaj projekat biti produžen godinu dana, tj. do kraja školske 2018/19. godine. Produženje je odlučila Pokrajinska vlada 19. juna 2018. godine, a u međuvremenu, trebalo bi razmatrati dalje postupanje na političkom nivou i razmotriti i odlučiti o budućem sponzorstvu islamske vjeronauke.

“Südwest Presse” je izvjestio, pozivajući se na koalicione krugove, da Ministarstvo za kulturu nasoji da osnuje fondaciju sunijskog školskog vijeća sa svojim uredima, odborima i arbitražnim odborom. Školski odbor bi mogao raditi na osnovu osnovnog ugovora kojeg bi savezna pokrajina zaključila sa islamskim zajednicama. Stoga bi predstavnici islamskih zajednica bili u odboru, ali i drugi islamski stručnjaci; kancelariju bi vodili državni zvaničnici, a arbitražni odbor bi bio popunjen nezavisnim stručnjacima.[10]

Imajući u vidu da se islamskim zajednicama osporava status vjerskih zajednica Ministarstvo smatra da je rješenje u uspostavljanju ustavnog privremenog tijela koje će biti nosioc islamske vjeronauke u Baden – Württembergu.

SchleswigHolstein

Oslanjajući se na model Donje Saksonije Šlezvig-Holštajn je u osam osnovnih škola u školskoj 2007/08. godini takođe započeo školski eksperiment “islamska vjeronauka”. Nakon razgovora sa raznim islamskim organizacijama Ministarstvo nadležno za obrazovanje postiglo je saglasnost o osnovnim aspektima nastave. Međutim, za razliku od Donje Saksonije, islamsko obrazovanje se realizira više u smislu informisanja o islamu, a manje kao konfesionalna  nastava. Trenutno se islamska vjeronauka predaje u 15. škola, uz razmatranje da se ova ponuda proširi.

Hessen

Hessen je započeo sa procesom uvođenja islamske vjeronauke u 2002./03. školskoj godini u sklopu predmeta etika koji je nosio naziv „Etika islama u etici“. Nakon višegodišnje aktivnosti islamskih zajednica, Hessen je u školskoj 2013./14. godini uvela konfesionalnu islamsku vjeronauku. Dvije vjerske zajednice DİTİB federalna krovna organizacija Hessen i Ahmadiyya Muslim Jamaat u Saveznoj Republici Njemačkoj ispunjavaju uslove iz člana 7  (3) Osnovnog zakona i na taj način predstavljaju punopravne partnere u saradnji za uspostavljanje islamske vjeronauke. Zadatak partnera u saradnji je obezbijediti da se nastava odgovara njihovim konfesionalnim principima i da se izda dozvola nastavniku da podučava, tj. izdavanje idžaze, analogno drugim vjerskim zajednicama.

Konfesionalno vjersko obrazovanje u javnim školama po svojoj prirodi je regularan predmet, kao i svaki drugi predmet. Ovo važi bez obzira na to za koju religiju se vjeronauka izvodi. Ovaj predmet je kao i svi drugi u nadležnosti države, tj. izvodi se prema državnim nastavnim programima, na njemačkom jeziku i od strane državnih nastavnika. Islamsku vjeronauku pohađa oko 3300 učenika u 56 osnovnih škola i 12 srednjih škola koja se predaje od 1. do 5. godine od strane 86 državnih nastavnika. Program obrazovanja nastavnog kadra na Univerzitetu Justus Liebig Giessen (JLU) za osnovnu školu i na Univerzitetu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurt za nižu srednju školu je osnova za uspostavljanje i uvođenje islamske vjeronauke.[11]

Politika kao i odnosi između Njemačke i Turske utječu na proces uvođenja islamske vjeronauke u državne škole. Od DITIB-a Hessen je zatraženo da do kraja 2018 uspostavi veću institucionalnu nezavisnost od DITIB-a u Kelnu i turskih institucija te će se nakon podnošenja izvještaja odlučiti da li su ciljevi ispunjeni kao i o daljem nastavku islamsku vjeronauke.[12]

Bremen i Berlin

Zbog tzv. Bremenske klauzule (član 141 GG),[13] vjeronauka se ne smatra redovnim predmetom u školama u Bremenu kao što to GG propisuje. Bremen je odlučio da uvede islamsku vjeronauku na isključivu odgovornost gradskih vlasti. Nakon što je pitanje islamske vjeronauke inicirano od strane islamskih zajednica u Bremenu formiran je 2000. okrugli sto koji je brzo pokazao rezultate. Krajem 2001. godine je usvojen plan za uvođenje nekonfesionalnog podučavanja islamu (Islamkunde), koji je uveden za školsku 2003/04. godinu u jednoj školi u petom razredu. Trenutno se razmatra shodno zahtjevima DIK-a uvođenje konfesionalne islamske vjeronauke.[14] U Bremenu postoji predmet religija, koja je otvorena za sve učenike svih denominacija. Izvođenje nastave je u nadležnosti države. U srednjim školama postoji predmet “Biblijska istorija”, koja se nudi kao alternativa predmetu filozofija.[15]

Klauzula iz Bremena se takođe koristi i u Berlinu, ali za razliku od Bremena, islamsku vjeronauku vodi islamska federacija Berlin (IFB) na svoju isključivu odgovornost. Nastavu ne nadgleda država ili gradske službe u smislu člana 7 stav 1 GG,[16] kao u drugim saveznim državama. Uprava za obrazovanje samo nadgleda okvirni nastavni plan i program, pruža prostor i subvencioniše plate nastavnika. Trenutno islamska vjeronauka se sprovodi u 33 osnovne škole u Berlinu uz učešće oko 5.400 učenika.[17]

Izgledi

Veliki broj i raznovrsnost pilot projekata u zemljama nude dobre pristupe uvođenju islamske vjeronauke kao redovan školski predmet, kao što je zatraženo od strane Njemačke konferencije o islamu. Međutim, pored razvoja islamskog vjerskog obrazovanja i obučavanja nastavnika na univerzitetima, ostaje pitanje muslimanskih kontakata u određenim saveznim pokrajinama. Muslimanske zajednice bi se trebale organizovati kao vjerske zajednice na državnom nivou kako bi mogle da upravljaju kompletnim procesom izvođenja islamske vjeronauke. Trenutno konfesionalno orijentirana islamska vjeronauka u obliku eksperimenata se testira u nekim pokrajinama,  npr. u Donjoj Saskoj, Bavarskoj, Baden – Württembergu i dr. Islamsko vjersko obrazovanje na njemačkom jeziku, kako je definisano članom 7 (3) Osnovnog zakona, može značajno doprinijeti integraciji muslimana u njemačko društvo.

Njemačka konferencija o islamu je usvojila dokument koji je radna grupa predstavila na plenarnom zasjedanju 13. marta 2008. godine. Radna grupa koja se bavi religijskim pitanjima razumjevanja njemačkog Ustava, postavila je temelje za uvođenje konfesionalnog islamskog vjerskog obrazovanja u javne škole. Pored toga, ovaj dokument pokazuje vrlo konkretne načine na koje se vjersko obrazovanje može uvesti u škole na osnovu trenutnog pravnog položaja i konsenzusa uključenih strana.

Formalni i sadržajni kriteriji za uvođenje vjeronauke

Osnovni uslov je da postoji “vjerska zajednica” koja definira njene principe religijske nastave i imenuje tijela ili lica koja primjenjuju ove principe sa vlastima. U cilju učešća u saradnji države i vjerske zajednice predviđene članom 7 (3) Osnovnog zakona, ključna su i jasna pravila o nužnosti zastupljenosti zajednice. Iz ovih pravila, nadležni organi moraju biti u mogućnosti da utvrde da li je odgovarajuća pregovaračka strana ovlašćena da izvrši neophodne obaveze na obavezujući i djelotvoran način u ime zajednice.

Pored ovih formalnih kriterija, postoje i kriteriji vezani za sadržaj nastave, jer je vjersko obrazovanje zajednička aktivnost države i vjerske zajednice. Država nadgleda cjelokupan školski sistem, a time i religijsko obrazovanje. U isto vrijeme, ova uputstva trebaju biti u skladu sa principima vjerske zajednice, čime se određuje sadržaj nastave.

Upitno je dokle doseže ova sloboda unutrašnjeg kreiranja vjerskih zajednica? Da li državni pravni sistem postavlja ograničenja, i ako jeste, gde se odvijaju ove granice?

Nužno je napomenuti da vjerska zajednica koja želi uvesti vjeronauku njihove denominacije, mora osigurati da njihovo djelovanje i ponašanje u budućnosti, neće ugroziti temeljna ustavna načela na kojima tzv. princip “vječite garancije” (Ewigkeitsgarantie) član 79, stav 3 GG počiva. To su osnovna prava trećih strana povjerenih državnoj zaštiti, kao i osnovni principi slobode vjeroispovjesti i državnog crkvenog prava. Ovi osnovni principi se ne smiju narušavati čak ni u vjerskoj edukaciji, bez obzira koja je to denominacija. Međutim, to ne znači da sadržaj vjeronauke treba da bude u potpunosti usklađen sa sekularnim ustavom. Stoga, vjerska zajednica ima pravo da smatra određene životne forme kao poželjne, a druge kao nepoželjne. Neophodno je da sadržaj religijskog obrazovanja poštuje osnovna prava sadržana u Osnovnom zakonu.

mr. Bilal Hodžić

[1] „Vjersko obrazovanje će biti dio redovnog nastavnog programa u državnim školama, sa izuzećem nekonfesionalnih škola. Bez povređivanja prava države na superviziju, vjersko obrazovanje će se izvoditi u skladu sa načelima vjerskih zajednica. Učitelji ne smiju biti obavezni izvoditi nastavu vjeronauke suprotno njihovoj volji.“ Osnovni zakon, Član 7, paragraf 3.

[2] Amir Karić, Položaj muslimana u evropskoj uniji, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012, str. 115.

[3] Muslimisches Leben in Deutschland, (Muslimanski život u Njemačkoj) str. 18.

[4]  https://www.schulministerium.nrw.de/docs/Schulsystem/Unterricht/Lernbereiche-und-Faecher/Religionsunterricht/Islamischer-Religionsunterricht/index.html, datum posjete: 08.09.2018.

[5] Eksperimentalni način se razlikuje od regularne konfesionalne vjeronauke u smislu Osnovnog zakona po tome što savjetodavni odbor određuje sadržaj i bira nastavnike. Ovaj savetodavni odbor čine polovina predstavnika Ministarstva za škole u NRW a drugu polovinu predstavnici muslimanskih udruženja.

[6] http://www.nibis.de/nibis.php?menid=3650, datum pregleda: 08.09.2018.

[7] https://www.sueddeutsche.de/bayern/bildung-bayerns-neuer-schulminister-stellt-islamunterricht-in-frage-1.3937713, datum pregleda: 08.09.2018.

[8] https://religion.bildung-rp.de/islamischer-religionsunterricht-erprobung.html, datum pregleda: 08.09.2018.

[9] DITIB, VIKZ, IGBW i IGBD

[10] https://www.swr.de/swraktuell/bw/modellprojekt-islam-unterricht/ /id=1622/did=21328482/nid=1622/10cit6s/index.html, datum pregleda: 08.09.2018

[11] Rohe, Mathias (2017):  Gutachten zum Religionsunterricht an den öffentlichen Schulen in Hessen in Kooperation mit DİTİB Landesverband Hessen e.V. (Izvještaj o religijskom obrazovanju u državnim školama u Hessenu u saradnji sa DİTİB-om) član. 7 paragraf. 3 GG, S. 76.

[12] https://kultusministerium.hessen.de/presse/pressemitteilung/ditib-hessen-als-kooperationspartner-fuer-bekenntnisorientierten-islamischen-religionsunterricht-0, datum pregleda: 09.09.2018.

[13] Bremenska klauzula je član 141 njemačkog Osnovnog zakona. Ona ograničava obim ustavnih odredbi o vjerskoj edukaciji i time dozvoljava različite vrste nastave u nekim područjima Njemačke.

[14] www.deutsche-islam-konferenz.de, datum posjete: 12.09.2018.

[15] https://www.zeit.de/gesellschaft/2018-04/islamischer-religionsunterricht-schueler-schulen, datum pregleda: 12.09.2018.

[16] „Cijeli školski sistem će biti pod supervizijom države:“

[17] www.mediendienst-integration.de, datum pregleda 12.09.18.

Nema komentara.

Upišite komentar