IKC Mainz: Promocija monografije “33 godine džemata Kamp-Lintfort”

U petak 4. maja ove godine, prije džuma namaza, ostvarena je još jedna promocija u naslovu navedene monografije. Monografiju je uradio imam, muallim i hatib džemata u Kamp Lintfortu u njemačkoj državi Nordrhein-Westfahlen, Mustafa ef. Klanco, zajedno sa džematom u kojem je 550 džematlija. Impresivan broj džematlija u jednom gradiću od dvadesetak hiljada stanovnika. U promociji su, pored autora monografije, sudjelovali Ishak efendija Alešević, hodža u penziji iz Manheima, Dr. Rašid Durić iz Augsburga, te moderator promocije Šefket ef. Zukić, aktivista džemata Mainz. Domaćin je bio Halil ef. Makić, hodža u Mainzu i  predsjednik Rifet Halilović u impresivno velikoj džamiji sa kupolom, džamiji koju složni Bošnjaci još dogradjuju i uljepšavaju kao istinsku Božiju kuću. Riječ je o islamski radnoj (a ne paradnoj) promociji kojom su džematlije u Kamp Lintfortu i u Mainzu još jednom potvrdili svoj iman. I produbili iman ne samo zajedničkim džuma namazom, već i kroz riječi promotora, odnosno kroz hutbu imama Mustafe ef. Klanca, na kraju promocije. Ove su džematlije, slično hidžri Poslanika a. s., preseljenjem u Njemačku, doživjeli svoju hidžru, ali su i u tom “vanrednom stanju” (riječi Klanca ef. Mustafe) u vrlo teškim socijalnim uslovima, uspjeli očuvati svoje ljudsko i vjersko dostojanstvo. Uspješno su se integrirali u njemačko društvo, ali se nisu dali asimilirati. Riječ je o izuzetnom uspjehu vrijednom svake pažnje i zahvalnosti savremene i narednih generacija.

O vrijednosti naslovljene monografije, njenoj važnosti za oljudjenje Bošnjaka u islamu, njenoj bitnosti za očuvanje bosanskog islama, bošnjačkoga nacionalnoga i bosanskoga multikulturnoga i kulturnoga identiteta, nadahnuto je i u punoj džamiji, džematlijama govorio Ishak ef. Alešević. Istakao je da je riječ o vrijednom informativno analitičkom i sintetičkom djelu koje opisuje stvarni vjerski život bosanskih muslimana ne samo u Kamp Lintfortu, već taj život zahvata u cijeloj Njemačkoj u posljednih tridesetak godina.  Alešević je istaknuo slogu, solidarnost i medjusobno povjerenje džematlija u Kamp Lintfortu. Zahvaljujući upravo ovim vrlinama, ove su džematlije izgradili prvu džamiju Bošnjaka sa munarom u Njemačkoj, a u sklopu džamije kulturno-vjerski centar i nekoliko stanova. U njihovu je džematu za 33 godine postojanja završilo mekteb više od 1000 djece i omladine. Ishak ef. Alešević je slogu, solidarnost i medjupovjerenje džematlija naglasio kod predsjednika Islamskih odbora u ovom džematu, kod sadašnjega predsjednika Mašić Mustafe i kod prethodnih predsjednika h. Šefika Burnića, 25 godina bio predsjednik džemata, i Omera Kozara jedan mandat. Zamjenik predsjednika h. Ahmo Suljkanović  iz Kamp Lintforta je prisustvovao u Mainzu svečanoj promociji. Alešević ef. Ishak je istakao naučne i dokumentarne kvalitete monografije i moralne vrline autora monografije Mustafe ef. Klanca koji ovaj džemat kao hodža uspješno vodi unazad 34 godine. Njegovu objektivnost, njemačku spisateljsku preciznost i intelektualnu sposobnost u odabiru ogromne gradje za monografiju. Alešević je naglasio da monografija ima ne samo dokumentovano-historijsku vrijednost, već i kvalitete istinskoga naučno inovantnoga djela. Markirao je da su uspjesi džemata u Kamp Lintfortu ostvareni zahvaljujući slozi džematlija, zaslugom predsjednika Džematskih odbora, i posebice zahvaljujući uzuzetnim organizatorskim sposobnostima i ambiciji Mustafe ef. Klanca. Za Mustafu ef. Klanca je naglasio da ga krasi vjerničko srce, plemenita duša i ljubav prema Bogu i čovjeku. Zahvaljujući svemu tome, ostvareni su uspjesi džemata koje odčitavamo u navedenoj monografiji.

Dr. Durić Rašid je smisao i vrijednost monografije okarakterisao u ispoljavanju časti, dostojanstva i ponosa džematlija u Kamp Lintfortu i njihova  hodže Mustafe ef. Klanca. Da je smisao monografije prvenstveno u ispoljavanju ovih osobnih i općeljudskih vrlina i motivacija, koje su neodvojive od ispoljavanja imana muslimana. Da je monografija ispoljavanje ne samo ljudskoga, već i bosanskoga i muslimanskoga ponosa. U drugom dijelu izlaganja, inspirasan “interreligijskim dijalogom” u monografiji, Durić je govorio o univerzalnosti islama, odnosno o zajedničkim obilježjima abrahamskih objava. Naglasio je da je univerzalnost islama utemeljena na tewhidu. Pritom je naveo zajednička suštinska svojstva tewhida (Jedinosti i Jednosti Allaha) u abrahamskim objavama, odnosno zajedničke i jedinstvene elemente u tri monoteizma. Naglašavajući da svaki vjernik treba imati na umu zajednička svojstva u judaizmu, u kršćanstvu i u islamu.  Da su zajednička i srodna svojstva abrahamskih religija za svakog vjernika pretpostavka individualnog, Bogom posredovana, slobodnoga izbora vjerskoga puta ka Bogu. Onog puta u kojem vjernik ne razdvaja ljubav prema Bogu od ljubavi prema čovjeku. I u kojem vjernik drugom čovjeku želi i omogućuje isto što i samom sebi. Naglasivši da je Ibrahim a.s. vjerski praotac za sve narode i zajednička baština za sva tri monoteizma. Da je Isus a.s. sveobuhvatni mesija za čovječanstvo. Da muslimani, kršćani i Jevreji trebaju svoje Objave tumačiti jedni s drugima iz perspektive zajedničkoga poslanstva. Otkrivanjem zajedničkih temelja i srodnih vrijednosti Božanstva i Bogospoznanja. Primjenom objava pri ostvarivanju ljudske slobode, prava i pravde za svakoga čovjeka, bez obzira na njegovu religioznost. Jer istinski vjernik ostvaruje sebe kao vjernika ispoljavanjem svoga humanuma, brige, zaštite i razumijevanja konkretnog, ranjivog, slabog i griješnog ljudskoga bića. Bez obzira na njegovo drugačije ispovijedanje vjere. Islam, naime, traži od muslimana da  razumije drugačiju vjeru od svoje i vjernika drugačijeg od mene – iz njegove, a ne iz moje vjerske perspektive. Durić je naglasio da je svaka vjera upitna i svaki vjernik upitan, ako ne toleriraju drugačiju od svoje vjere. Moj put ka Bogu ne može se smatrati jedinim pravovjernim. Navodeći izvore iz monografija Hansa Künga, Bisama Tibija i Ivana Šarčevića, Durić je pojam ekumenizma, u dosadašnjiem interreligijskom dijalogu ograničenog na “zajedništvo u kršćanstvu,” pomjerio na savremenu tendenciju uključivanja judejstva i islama u ekumenizam.  Ovo je pomjeranje nastalo iz spoznaje da se svoj put ka Bogu ne može smatrati jedinim pravovjernim. Da je ljudima od Boga naredjeno uzajamno razumijevanje i toleriranje razlika, u koje spada i individualna sloboda različita puta ka Bogu. Argumentom da su razlike u tumačenju Božije riječi, Bogospuoznanja u sebi, eo ipso – same po sebi –  ljudski blagoslov dat od Boga: Ihtilaf al – ulama rahma.  Ili: sophia perennis et universalis. Da čovjek koji ne želi drugom čovjeku što i samom sebi, nije istinski vjernik. Da je trajni i krajnji smisao vjere u Boga jednak humanumu i nauci: težnja ka potpunoj afirmaciji ljudskoga bića.

U sklopu promocije je Klanco ef. Mustafa u svojoj prigodnoj hutbi markirao ljudske i vjerske

razlike kao Božiji dar i kao blagodat, čijom primjenom ljudi trebaju da se natječu u ostvarenju dobra za sebe i za druge ljude. Promocija je završena svečanom besplatnom podjelom monografija poslije džuma namaza.

Rašid Durić

Nema komentara.

Upišite komentar