Čestitka u povodu Dana nezavisnosti BiH

Danas je 01. mart, Dan nezavisnosti naše domovine, Bosne i Hercegovine. Tim povodom Mešihat Islamske Zajednice Bošnjaka u Njemačkoj upućuje najiskrenije čestitke svima onima koji Bosnu vole i koji je osjećaju svojom.

Prvog marta 1992. godine građani Bosne i Hercegovine izašli su na referendum i glasali za nezavisnost, suverenost i cjelovitost svoje zemlje u njenim historijskim i međunarodno priznatim granicama. Ovaj izuzetno važan dan zlatnim slovima je upisan u hiljadugodišnju historiju naše zemlje. Nažalost, ovaj historijski trenutak obilježen je agresijom Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu u kojoj je živote izgubilo stotine hiljada ljudi, više od milion protjerano, a ratnim zločinima i genocidom potpuno uništena multietnička struktura naše zemlje.

Iako su događaji koji su uslijedili bili nemili za našu domovinu i naš narod, ipak se danas s ponosom prisjećamo prvog marta 1992. kada smo odlučno ustali i umjesto ropstva i tiranije izabrali slobodu.

Ovom prilikom posebno izražavamo svoje duboko poštovanje svim hrabrim patriotima koji su u najtežim okolnostima branili i odbranili Bosnu i Hercegovinu od agresora. U toj borbi mnogi od njih izgubili su svoje živote i zdravlje. To nikad ne smijemo zaboraviti. Zato se sa velikim ponosom  trebamo sjećati tih velikih i hrabrih ljudi i ne dozvoliti da ono što su oni odbranili svojim životima bude na bilo koji način dovedeno u pitanje.

Dragi prijatelji,

borba za BiH još nije završena. Još uvjek se traže nestali, još nisu kažnjeni svi ratni zločinci, još se nisu vratili svi prognani, njena državnost se još uvjek dovodi u pitanje. Stoga je pred nama jedna demokratska, ustavna i zakonita borba za civilizacijske vrijednosti kakve su stoljećima krasile našu domovinu.

Neka nam Dan nezavisnosti i njegov značaj bude podstrek da neumorno radimo za dobrobit naše države i našeg naroda.

Mešihat IZBNJ

GRADU HEROJU U ČAST: Sjećanje na dan kada je prestala opsada Sarajeva

Poslije dva historijska tajna sastanka predsjednika R Srbije Slobodana Miloševića i predsjednika R Hrvatske Franje Tuđmana iz 1991. godine na kojima je dogovorena podjela Bosne i Hercegovine kao konačno i „trajno rješenje uz uvažavanje povijesnih interesa“ kako je to u to vrijeme objavio BBC počele su pripreme za agresiju na BiH.

Njen glavni grad bio je centralna tačka za pad Države i njenu podjelu. Iako su na nekoliko mjeseci ranije iskopani rovovi oko Sarajeva i raspoređena oruđa za napad u kojem je učestvovalo 18.000 vojnika Vojske Republike Srpske, datum napada određen je tačno na 05. aprila 1992. godine, lukavo i ironično određeno na datum kada je 05. aprila, 1945. godine ulaskom 16. Muslimanske brigade na Vratnik u Sarajevu oslobođeno Sarajevo fašističke diktature.

Napad je bio kao simbol da se povratio povampireni fašizam. Tog 05. aprila pala je prva žrtva opkoljenog Sarajeva studentica – heroina Suada Dilberović, izašla je na demonstracije protiv rata rekavši „Idem braniti Sarajevo!“, a druga žrtva Olga Sučić uključila se ispred Skupštine u masu demonstranata koji su uzvikivali „Mi smo za mir!“

Nekadašnji sarajevski student i njegov građanin svjetski poznat zločinac Radovan Karadžić obratio se medijima: „Moraju znati da oko Sarajeva ima 20 hiljada naoružanih Srba, pa to nije normalno. Pa oni će nestati! Sarajevo će biti karakazan u kojem će izginuti 300 hiljada muslimana!“

I zaista, poslije je u 44 mjeseca, palo 14.011 života uglavnom civila od toga 1.600 djece. U ovim žrtvama Sarajeva, kao i u njegovoj odbrani učesvovali su svi građani ovoga grada heroja ma koje vjere i ma koje nacije da su bili!

Za odbranu Grada Armija RBiH koja je sastavljena i organizirana kao pokret otpora od građana – patriota u opkoljenom Sarajevu od gotovo golorukih civila, izgubila je 6.110 vojnika, i snage HVO 67 vojnika. Agresorska vojska u toku napada opkoljenog Grada izgubila je 2229 vojnika RS i izgubila je 15 tenkova.

Na Grad je dnevno prosječno padalo 329 projektila, a ukupno 50 hiljada tona projektila na Grad u toku opsade do danas najduže u povijesti modernog ratovanja u svijetu! Neobično veliku patnju podnijeli su građani Sarajeva od kojih je svaki od njih heroj za sebe. Pokazali su ogromnu strpljivost i izdržljivost vrijednu stalne uspomene i divljenja.

Pored Radovana Karadžića za zločine u toku opsade okrivljeni su i Stanislav Galić i Dragomir Milošević.

A u herojskoj, dugoj i neravnopravnoj borbi protiv agresora istakli su se Sefer Halilović, Rasim Delić, Jovan Divjak, Enver Hadžihasanović, Mustafa Hajrulahović, Vahid Karavelić, Nedžad Ajnadžić i mnogi drugi među kojima posebno mjesto pripada onima koji su darovali svoje živote Gradu, svoje dijelove tijela, svoje zdravlje, obični borci, heroji ogromnih srca!

Svi znamo za Sankt Peterburg ili Staljingrad čija je opsada trajala 30 mjeseci (872 dana) kao grad herojske bitke za slobodu i bitke za slom fašizma. A o Sarajevu, koje je nakon 44 mjeseca opsade, ili 1320 dana pakla izašlo kao pobjednik, i fašistička neman se povukla sa okolnih brda Sarajeva, sve manje i sve tiše se govori, i danas je Sarajevo uglavnom grad Olimpijade iz 1984., grad neobično velikog srca za svakog ko mu ponudi osmjeh bez da se zapita za namjere onih koji ga pohode, grad  grandioznog Sarajevo Film fesivala, grad dobrodošlice i ljubaznih domaćina, grad okupljanja nezadovoljnih radnika i bivših branitelja, grad ukusne hrane i dobrog provoda, dobrih muzičkih grupa, a o oslobođenju od opsade i ovog 29. februara, tiho, gotovo da se i ne čuje izreći će se dvije-tri riječi, tek-toliko i reda radi, jer cool je zaboravan postati?!

I.A.

Nema komentara.

Upišite komentar