Treptaj sevdalinke u Mainzu

Oštricu hladne januarske večeri otupili su stihovi sevdalinke…

Nije nikakva novost da jedan bošnjački džemat u Njemačkoj organizuje veče ilahija, zabavno veče nekog drugog karaktera ili teferič . Ali se još nikada nije desilo da jedan džemat organizuje veče sevdaha i ilahija i to u prostorijama islamskog centra a na inicijativu samog imama. To se desilo u petak veče u Mainzu. Jedini uvjet kojeg je Halil ef. Makić pred svoje džematlije postavio je da sevdalinke budu izvođene bez pratnje muzičkih instrumenata i da tekst pjesme nije u suprotnosti sa principima i vrijednostima vjere. Tako i bi. Restoran džemata u Mainzu je bio premali da to veče primi sve one koji su htjeli prisustvovati ovom nesvakidašnjem događaju. To je pokazatelj da džemat ima sve predispozicije za uspješnu organizaciju kulturnih manifestacija. Ruvejd Osmić, inače član džemata je imao najteži zadatak. Iako je on profesionalni izvođač sevdalinki, autor četiri albuma ipak je izvođenje sevdalinki bez pratnje muzičkih instrumenata bio pravi izazov za njega kao što bi bio i za svakog drugog izvođača. Pa ipak, on je taj zadatak obavio izvanredno, pokazavši tom prilikom svo svoje umijeće i glasovne sposobnosti. Publika je prosto uživala.

Dobrodošlicu prisutnima je poželio predsjednik džematskog odbora Rifat Halilović. Otvarajući program on je govorio o novostima u džematu te o samom objektu koji je u završnoj fazi izgradnje.
Jednom od najiskusnijih džematlija Ševketu Zukiću pripala je čast da sve organizuje i da moderira ovaj skup. On je to u raznim prilikama i ranije mnogo puta radio ali ovog puta je prevazišao i samog sebe. Izvanredno je organizovao veče i vodio publiku kroz program. Blokovi su se smjenjivali na takav način da je pažnja publike stalno bila na najvišem nivou. U pauzi izvođenja sevdalinki nastupio je džematski dječiji hor sa izvođenjem ilahija. Dječiji glasovi su nadišli sva očekivanja i najavili bogato kulturno stvaralaštvo mlađih generacija u džematu. Kao nagradu za svoj nastup djeca su dobila po jednu dječiju knjigu a biznismen Fadil Junuzović im je van protokola uručio i jednu novčanu hediju.

Inicijator ove večeri, imam džemata Halil ef. Makić je zahvalio svojim kao i džematlijama iz obližnjih džemata na podršci. On je u svom obraćanju pomenuo jednu predaju u kojoj se ističe važnost kulturnog aspekta života koji zapravo čovjeku pomaže da uspješno odgovori na sve ostale životne izazove sa kojima se kroz svakodnevni život susreće.

Spontano, u nastavku programa a na iznenađenje prisutnih organizovano je i mini takmičenje u izvođenju sevdalinki za publiku. Prvo mjesto i vrijedna nagrada, knjiga  Sevdah Bošnjaka pripala je Safetu Ibroviću iz Novog Pazara. U kasnijem druženju uz kahvu saznali smo da je Safet svršenik muzičke vojne škole u Sarajevu što je na neki način i objasnilo njegov izbor za najboljeg izvođača iz publike. Pored ovoga, voditelj programa je kod prisutnih testirao i poznavanje tradicionalnih izraza koji se javljaju u sevdalinkama. Nagradno pitanje je glasilo, šta znači trepetljika iz čuvene sevdalinke Trepetljika trepetala. Kao nagrada odvojen je jedan primjerak časopisa Sofra.  Nakon nekoliko trenutaka zatišja, iščekivanja iz publike i ponovljenog pitanja javila se Binasa Ramović Hajrović i objasnila da je u pitanju drvo Jasika.

Ono što je pored svega viđenog ovo veče učinilo istinski vrijednim je i činjenica da se organizator nije zadovoljio samo sa kulturnim već se potrudio da veče dobije i edukativni karakter. Govorilo se o  sevdalinci kao bosanskom brendu i fenomenu. Za ovu temu Ševket Zukić je sagovornika pronašao u publici. Oslanjajući se na antologiju 101 sevdalinka od rahmetli profesora Muniba Maglajlića o nastanku i historijskom razvoju i putu sevdalinke do današnjih dana govorio je Midhat Hajrović koji se inače sevdalinkom bavi kroz rad u Prvom bošnjačkom pozorištu u dijaspori. On je istakao da su sevdalinke pjesme visoke vrijednosti koje od interpretatora zahtjevaju mnogo. On mora da ima dikciju, lijep i kvalitetan glas širokog raspona, osjećaj za ton, razvijen instikt za boju i istančan osjećaj za ritam. Sve ovo je to veče posjedovao Ruvejd Osmić koji je uspio da kod slušaoca probudi sva osjećanja sadržana u pjesmi.

Veliki doprinos ovom skupu su svojim prisustvom dali i džematlije iz susjednog Wiesbadena na čelu sa svojim imamom Fahrudinom ef. Džinićem koji je u kratkim crtama govorio o ilahijama i kasidama, te džematlije iz Frankfurta i drugih susjednih džemata.

Osim stvaralaštva u usmenoj književnosti, to veče je po ko zna koji put dokazano i stvralačko umijeće naših hanuma. Miris tradicionalnih bošnjačkih jela iz kuhinje je ovoj večeri dao posebnu draž.

Utisci su izvanredni a ocjena jednoglasna – na ovo se dugo čekalo i obavezno treba da preraste u tradiciju.

Midhat Hajrovic

Nema komentara.

Upišite komentar