Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Svim patriotama u domovini i dijaspori čestitamo Dan državnosti Bosne i Hercegovine!

Približava nam se 25. novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Opet će, po ko zna koji put državni mediji posve stidno, gotvo kao da je o grijehu riječ govoriti i pisati o Danu državnosti BiH. Potom će se po završetku Praznika hladno konstatovati da je Dan državnosti proslavljen samo u jednom dijelu BiH, – u Federaciji, i to uglavnom među Bošnjacima, istovremeno bez imalo kritike proći će da je isti praznik kod ostalih neproslavljen kao ne njihove, nego tuđe države praznik!!!, a osuđen i neprihvaćen u BiH entitetu Republika Srpska kao praznik nepostojeće države!!!, i to one države koju Konstantin Porfirogenet u desetom vijeku opisuje kao državu, države koja ima Univerzitet u Visokom koji se spominje 1175. godine, i one države čiji ban Kulin 1189. godine izdaje svoju povelju i potpisuje međudržavni sporazum o trgovini i kretanju i zaštiti ljudi i dobara sa Dubrovačkom Republikom! U ovo isto vrijeme jedva da se imenom države mogla nazvati tek po koja političko-administrativna teritorijalna cjelina u Evropi.

Zašto? Odgovor je posve jednostavan i sasvim jasan. Svi znaju da je to država, i to država, ali aspiracije prema teritorijalnom okupiranju BiH njenom cijepanju i dodjeli njenih teritorija susjednima Srbiji i Hrvatskoj su preče i veće i kod istočnih i kod zapadnih nam komšija i njihovih trabanata unutar Bosne i Hercegovine, i ovo traje od srednjeg vijeka, bez prestanka i nastavljaju se sve do danas.

Međutim, uvijek je bilo, i uvijek će biti dovoljan broj njenih građana koji se odupiru takvim teritorijalnim aspiracijama, i njih ima i kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba, i kod onih koje tretiramo imenom ostali, a također i u susjednim i svim ostalim republikama, a danas državama sa teritorije ex-Yu. Upravo je tako na primjer plan o okupaciji i konačnoj podjeli BiH između Srbije i Hrvatske, plan Cvetković – Maček od 26.08.1939. godine, i podjela BiH na hrvatske i srpske teritorije, u drugom svjetskom ratu, nakon što je bio sproveden ubrzo je bio i skršen zahvaljujući bosanskim antifašistima koji su ustali na oružje da se odupru fašizmu i odbrane svoje vjekovno. Sinovi i kćeri tih istih antifašista opredijeljenih za slobodnu, jedinstvenu i cjelovitu BiH oduprijet će se potom i navali novog zakašnjelog fašisoidnog imperijalizma, podpomognutog domaćim izdajnicima u minuloj agresiji na BiH, u periodu od 1992. do 1995. godine, i osujetili su plan podjele BiH Milošević – Tuđman iz Karađorđeva iz marta i juna, 1991. godine koji je bio “tajni” i trebao je konačno donijeti “trajna rješenja, uz uvažavanje povijesnih interesa oba naroda”, a na štetu trećeg i to onog najbrojnijeg, i ostalih. Što se tiče Bošnjaka oni su u pregovorima i iz godina 1939. i iz 1991. trebali biti jedino predmetom ubijanja i etničkog čišćenja u razgraničenim teritorijima, ili kako su pomenuti državnici znali reći “humanog preselenja naroda” sa krvavim epilogom kakav je viđen širom teritorije Bosne i Hercegovine.

Dana, 25. novembra, 1943. godine, antifašisti su, u  Mrkonjić Gradu, na oslobođenoj teritoriji donijeli povijesnu Rezoluciju ZAVBOBiH-a u kojoj je između ostaloga stajalo i ovo: “Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje političke predstavnike, žele svoju zemlju koja nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, žele živjeti u slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine će učestvovati na osnovama jednakosti sa drugim narodima, u izgradnji Narodne Demokratske Federalne Jugoslavije.” O ovome su izvijestili četiri dana potom na AVNOJ-u u Jajcu, i o ovome obavijestili svetske velesile. Ovim činom, državnost BiH, obnovljena je nakon 480 godina, od pada Kraljevstva Bosanskog, u ruke Otomanske imperije 1463. godine, i potom je, nakon izjašnjavanja o nezavisnosti i suverenosti i povjesno potvrđenom teritorijalnom integritetu BiH, na Referendumu, ponovno, 01. marta, 1992. godine potvrđena njena državnost, a 07. aprila, 1992. godine dobila je i međunarodno priznanje kao slobodna i suverena država.

Molimo dragoga Boga za mir i prosperitetnu budućnost našoj domovini i državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima kako onima u domovini, tako i onima razasutim širom svijeta!

I.A.

Nema komentara.

Upišite komentar