Mekteb kao odgojna komponenta (piše: Bilal ef. Hodžić)

kuran_kurslariKao i svake godine kada započne školska godina roditelji se pripremaju da obezbijede sve ono što je neophodno za uspješno školovanje, počevši od školskih torbi, knjiga, pribora pa do odjeće i obuće. Na ovaj način mi svi investiramo u našu djecu i njihovo obrazovanje. Djeca su emanet od Dragog Boga dž.š.  prije svega roditeljima, a potom i učiteljima, muallimima i cjelokupnom društvu. Spram emaneta treba se odgovorno odnositi i krajnje spremno da se taj emanet što bolje očuva i kao takav vrati onom od koga je došao. Čuvanje emaneta zvanog djeca, jeste častan i odgovoran dunjalučki posao, od kojeg hajra vide mnogi, ako smo imalo svjesni preuzete obaveze. Sve ono što se od dobra i hajra uloži na djecu, sutra će nam dati veoma dobre i korisne rezultate. Investiranje u našu djecu je jedna od najkorisnijih investicija koju mi kao roditelji možemo učiniti.

Za normalan razvoj djeteta nije potrebno samo materijalno ga obezbjediti i na takav način smatrati da ono ima sve predispozicije za uspješan hod kroz život. Djeci je za takvo nešto potrebno mnogo više. Materijalna zbrinutost djeteta je samo jedan od faktora za njegov normalan razvoj, ali bez prisustva jednog šireg pristupa odgoju djeteta i njegovu obrazovanju sa tim materijalnim stvarima se neće mnogo okoristiti u životu.

Od samog rođenja, pa i prije treba graditi predispozicije za jedan kompletan odgoj istog tog djeteta.  Sami roditelji trebaju sa sobom razlučiti šta žele od djeteta. Znači odrediti cilj kojem će se težiti i životne radnje podrediti tome. Vjerujem da je veoma mali broj, pa čak i zanemariv, onih roditelja koji nemaju cilj za svoje dijete, samo je stvar šta roditelji doista žele od djeteta i na koji način da to ostvare, i da li je to ono što je doista vrijedno da dijete sutra bude. U ovom dijelu možemo govoriti o veoma mnogo pristupa od strane roditelja prema djeci, ali prije svih, roditelji trebaju biti svjesni šta su prave vrijednosti i tome djecu usmjeravati. Svakom roditelju trebalo bi da bude cilj da njegovo dijete sutra izraste u jednu, zdravu i stabilnu osobu u svakom pogledu. Ovo se ne može postići bez jednog sveobuhvatnog pristupa odgoju djeteta. Ovaj sveobuhvatan odgoj podrazumjevao bi odgoj u sferi vjerovanja, zatim ibadeta, društveni odgoj, potom odgoj u području ahlaka, emocionalnom i sentimentalnom području, te intelektualni, tjelesni i zdravstveni odgoj. Odgoj u sferi vjerovanja odnosio bi se na to da roditelji od prvih dana svome djetetu trebaju polahko usađivati klicu imana, bez imalo primjese munafikluka ili mnogoboštva. Evo kako mudri Lukman savjetuje svog sina:

„Kada Lukman reče sinu svome savjetujući ga: O sine moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je zaista velika nepravda.“   (Lukman: 13)

Između ostalog, zato se novorođenčetu sedmi dan uči ezan na desno, a ikamet na lijevo uho, kako bi od prvih dana života njegova duša i srce čulo riječi šehadeta. Muhammed a.s. u hadisu kaže: „Neka prve riječi koje vaše dijete čuje budu La ilahe illellah, a i prilikom smrti podsjećajte na La ilahe illellah.“

Zato su naše majke i nene bivajući pored djece i uspavljujući ih redovno učile ilahije i druge pobožne sadržaje, što je pozitivno uticalo na dječije vezivanje za svoju vjeru. Zatim često su bila prisutna kazivanja djeci o onom što će snažiti i jačati njihov iman. Za to nalazimo primjer i u životu Muhammed a.s.  kada je on savjetovao malog Abdulaha b. Abbasa sljedećim riječima: „Dječače, ja ću ti uputiti nekoliko važnih pouka: Pazi na Allaha, i On će tebe paziti. Pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (tj. osjetićeš da ti pomaže). Ako budeš ikoga molio, onda moli samo Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Njega traži. Znaj kada bi se cijeli svijet sakupio da ti pomognu da se okoristiš nečim, neće ti pomoći nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, a isto tako, kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio. Pera za pisanje su podignuta, a tinta se osušila.“

Ovako je to činio Muhammed a.s. i time ostavio nama primjer da trebamo svaku priliku koristiti da svojoj djeci usađujemo pozitivan odnos prema vjeri u Dragog Boga dž.š.  i na taj način izgrađujemo bogobojaznost u njima. Na ovom polju odgoja značajna je i roditeljska dova. Roditeljsku dovu ne bi smjeli nipošto zanemariti, već bi je trebali često koristiti. Dova je ta koja će nam, ako Bog da, uliti novu snagu i svježinu u naše živote i pomoći i olakšati da se hrabrije nosimo sa teškoćama života. Za ovu vrstu dove Muhammed a.s. kaže: „Dova koju roditelji čine svojoj djeci, to je kao dova Božijeg poslanika koju čini za dobro svojih sljedbenika. A ista takva je i dova djeteta za svoje roditelje.“

Roditelj bi trebao dovu za dijete činiti i kada uradi nešto što je dobro i kada uradi nešto što nije. Kada je nešto dobro uradilo dijete dovu treba činiti moleći Uzvišenog Allaha za bereket u tom djelu za dijete, kao i da ono samo ustraje u tom djelu. A kada učini nešto loše Uzvišenog Boga dž.š.  treba moliti da spasi dijete od svih belaja i musibeta i da mu dadne mogućnost da istinski može razlučiti šta je dobro i korisno, a šta nije. Često su roditelji djeci govorili u smislu „Bog te na hajr okrenuo“, „Bog ti na pomoći bio“ i slično. Sve su to nepisane metode odgoja u imanu, ali metode koje su davale svoje rezultate.

Odgoj u sferi ibadeta, sljedeća je stepenica koju niti jedan roditelj nebi trebao preskočiti kod svog djeteta. Sama vjera, iman u insanu ne ide bez ibadeta. Može se kazati da je ibadet hrana za naš iman. Stoga je od velike važnosti da dijete od malehna upućujemo na vršenje raznih ibadeta, pa kako ono zna i umije. Na prvom mjestu je namaz. Roditelj bi trebao od prvih dana djetetova rođenja klanjati pored njega, da ono to vidi i polahko upija u svoju memoriju, jer dijete tada prati svaki pokret svog roditelja i onog što se dešava oko njega. Namaz u kući treba biti redovna praksa ukućana, i sigurno će djeca iz takve kuće prije se okrenuti namazu, za razliku od one koja to nisu gledala u svojoj kući. Namaz će veoma mnogo pomoći na razvijanju kod djece pozitivnih navika i odgovornosti spram preuzetih obaveza.

Abdulah b. Mes'ud savjetovao je očeve i majke na sledeći način:„Privikavajte vašu djecu da čuvaju namaz i podstičite ih da čine dobro, jer je činjenje dobra navika.“

I post, zekjat, hadž i drugi ibadeti imaju sličnu ulogu u razvijanju plemenitog odgoja kod djece. Stoga, sve ovo koristimo u odgoju i izrastanju naše djece, kako bi oni sutra, ako Bog da, izrasli u osobe sa kojima je Dragi Allah zadovoljan, a time i mi ćemo kao roditelji ispuniti misiju roditelja.

Sve ove navedene sfere odgoja daleko lakše ćemo ostvariti ako našu djecu redovno šaljemo u mekteb, jer u meketebu tj. džamiji se uči kako treba da se živi u okrilju islama, stoga je mekteb kao odgojna komponenta bio i ostaje nezamjenjljiv. Iako se suočavamo sa nizom izazova u našem radu, iako ponekad moramo pribjegavati improvizaciji, iako imamo učenika koji su neredovni, iako česti školski odmori remete naš ustaljeni red, pored svega toga mekteb nudi kako duhovnu tako i fizičku povezanost ne samo naših učenika nego i roditelja, mekteb takođe  nudi mogućnost za duhovnu izgradnju, te jedan veliki oslonac kada je odgoj naše djece u pitanju.

Mr. Bilal ef. Hodžić

Nema komentara.

Upišite komentar