Efendija Kajtazović posti i u 90-oj godini života

Penzionisani imam iz Donje Lučke primjer ustrajnosti: Efendija Kajtazović posti i u 90. godini

Samo sam jednom, dok sam bio mlađi, prespavao sehur zbog umora, jer sam cijeli dan sušio travu, govori Sulejman ef. Kajtazović

Kada neko na plećima ima 90 godina života i ako mu je to 80. ramazan koji posti, onda mu, zaista, treba odati dužno poštovanje. Takav slučaj zabilježili smo u cazinskoj mjesnoj zajednici Pećigrad, u naselju Donja Lučka, gdje živi penzionisani imam hadži Sulejman ef. Kajtazović. Iako će za dva mjeseca napuniti 90 godina, ovaj skromni čovjek, koji je cijeli svoj život predan vjeri, do u tančine sjeća se događaja iz svog života.

Čvrsta volja

Ističe da ga sjećanje odlično služi, ali da ga starost sve više pritišće. Hoda sve teže, a i sluh ga polako izdaje. Kako kaže, to nikoga ne treba čuditi, s obzirom na to šta je sve u životu prošao i kakva je iskušenja izdržao.

Rođen je 1922. u Donjoj Lučkoj, a još kao dječak, u mektepskim danima, odlučio je da će, kad odraste, biti efendija. Službovao je u više džemata na području općina Cazin, Bužim i Velika Kladuša, gdje je tamošnjim džematlijama ostao u najljepšem sjećanju. Ovaj skromni starac, koji ni danas ne propušta nijedan namaz u obližnjoj džamiji u Donjoj Lučkoj, naglašava da su za sve potrebni odlučnost i čvrsta volja.

– Hvala dragom Bogu, postim bez ikakvih problema, ustajem na sehur, idem redovno u džamiju i osjećam se dosta dobro. Samo sam jednom, dok sam bio mlađi, prespavao sehur zbog umora, jer sam cijeli dan sušio travu. Čekao nas je još teži posao drugi dan, ali sam ga bez ručka odradio kako treba. Što se tiče mojih godina, niko u mojoj familiji nije doživio ovako duboku starost. Allah, dž. š., mi je podario zdravlje i bistar um, na čemu mu se stalno zahvaljujem – ističe ovaj prijatni starac.

Neizmjerna snaga

Sulejman je imao četvero djece, od kojih je danas dvoje živo. Jedini sin mu je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a kćerka je umrla od karcinoma. Supruga mu je umrla prije 27 godina, pa danas ima još dvije kćerke, od kojih je jedna kod njega i brine se da mu ništa ne nedostaje. Sulejman je hadž obavio prije 35 godina i tada je obećao da će svakog dana do kraja svoga života pročitati po 20 stranica iz Kur'ana.

– Svaki dan to radim i evo do sada sam oko 400 puta proučio cijeli Kur'an. Dok čitam ajete i harfove, nešto mi daje neizmjernu snagu, tako da mi poslije toga ništa nije teško. Kur'an treba redovno čitati, jer Allah, dž. š., je rekao da je samo jedan harf u Kur'anu vredniji od cijelog dunjaluka. Kur'an čovjeka uči svemu onom što je najbolje i, ko god se bude držao naše svete knjige, dobro će proći u životu – naglašava efendija Sulejman.

Vakif cazinske medrese

Do prije deset godina, ovaj vrijedni čovjek je bez većih poteškoća mogao ručno kositi cijeli dan. Tako je jedne prilike kosio 40 dana, osušio i prodao travu, a zarađenih 1.000 KM dao u cazinsku medresu, čime je postao njen vakif.

– Kad su iz medrese pozvali sve koji žele postati vakifi, da to mogu učiniti uplatom od 1.000 KM, odlučio sam da i ja postanem vakif. Od svoje skromne penzije nisam to mogao sebi priuštiti, pa sam odlučio pokositi svoju travu, a pitao sam i komšije čije su njive bile zapuštene, da i njih pokosim, što su mi dozvolili. Tako sam uz malo truda ostvario svoju želju – pojašnjava Sulejman efendija.

(Dnevni avaz)

Nema komentara.

Upišite komentar