Rebiul-ewel – mjesec u kojem je spasitelj rođen (piše: Ishak ef. Alešević)

m“A tebe smo, Muhammede, samo kao milost svjetovima poslali!” Kur'an, El-Enbija’, 107.

Od subote, 12. decembra, 2015. godine kada počinje mjesec rebiul-ewel u kojem je rođen posljednji Allahov Poslanik Muhammed a.s. Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj nizom manifestacija u džematima i na medžlisima proslavlja njegov dolazak u svijet u predstojećih mjesec i više dana. Za Poslanika a.s. čuveni je irski pisac, nobelovac G. Bernard shaw u “The Genuine Islam”, godine 1936. rekao da bi se on, obzirom na njegovo neprocjenjivo veliko djelo i doprinos čovječanstvu “morao nazvati Spasitelj čovječanstva!” i pri tome još dodao i ovo:”Vjerujem, da kad bi čovjek kao on preuzeo upravljanje modernim svijetom, uspio bi riješiti probleme i bili bi ostvareni toliko željeni: mir i sreća!”

Rođen je u skromnoj ali neobično čestitoj porodici Hašimija od oca Abdullaha /Abdullah – Rob Allahov/ i majke Amine /Amina – Vjerna, Pouzdana/12. rebiul-ewela, 571. godine po rođenju Isaa a.s. Sa nepunih šest godina siroče bez oba roditelja djetinjstvo i mladićko doba proveo je najprije kod djeda Abdul-Mutalliba, a potom strica Ebu Taliba iz čije se kuće u dvadesetpetoj godini života oženio bogatom, ugledna roda udovicom Hatidžom. U četrdesetoj godini života, u osami pećine brda Hira pojavio se pred njim melek Džibrili-Emin i saopštio mu Allahov naum da ga je On počastio čašću Allahova Poslanika. Poslije je, kroz narednih dvadesetitri godine, sve do njegova preselenja u Kuću Vječnosti primao objavu Kur'ana-Časnoga do njenog završetka i u isto vrijeme pozivao u vjeru islam. Ljude je, privlačio koliko učenjem islama isto toliko i svojim držanjem i ponašanjem u kojem su se stapali u jedno Riječ Božija i uzoriti život njegov. Nije imao na raspolaganju političku moć vlasti, niti bogatstvo i materijalnu snagu kraljeva, a samo u 23. godine misije, imao je gotovo milion svojih vjernih sljedbenika. Enes r.a. prenosi Poslanikove a.s. riječi: “Nijednom od ranijih poslanika a.s. nisu ljudi povjerovali kao što su meni povjerovali, a bilo je poslanika kojima je povjerovao samo jedan čovjek!” Da, upravo ovako. U jednom razgovoru, kako ga Tradicija bilježi pred samo uništenje Sodome sa Allahovim melekima razgovarao je Ibrahim a.s. blizak rođak Lut a.s. i između ostaloga pitao: “Ali, ako u tome gradu bude samo jedan vjernik?”, on upita, a meleki na to: “Makar bio samo jedan vjernik nećemo ga uništiti! na što Ibrahim a.s. reče: “U tom mjestu je Lut (a.s.)!” Njega i njegovu porodicu, osim žene njegove, Allah je Svojom Milošću izbavio i potom do temelja uništio Sodomu jer u njoj ne preostade niti i jedan koji je priznavao Boga i Njegov zakon!

Muhammed a.s. mučile su iste one brige koje su mučile i sve ostale ranije Allahove Poslanike a.s. a to je: Kako prizvati spas? Kako u grijehe utonule i zapale u neznaboštvo – koje je uzrok svakom drugom neznanju – što je obavilo ljude otkloniti i prizvati svijetu svjetlo Istine, jer nad ljudima lebdjela je Allahova srdžba koja se primjećivala na svakom koraku i koja je prizivala skoru kaznu koja samo što se nije sručila na svijet? Ovo je tjeralo Muhammeda a.s. da se povlači, odveć tužan i razočaran u izolaciju i mučninu mira u kojem je tražio izlaz. Ovome su se također odavali i rijetki pojedinci koje je način života u idolopokloničkoj Mekki odgonio u osamu. Trojica od ovih smiraj u kršćanstvu nađoše a četvrtoga zateče smrt ali nehtjede kipu se klanjati. I Muhammed a.s. se povlačio u mir i hladovinu pećine Hira i željno iščekivao znak od Boga sve do časa kada ga On počasti i obaveza poslanstvom.

Više od žedne zemlje koja vapi za kapima blagorodne kiše koja život znači, ljudi su, pogotovo oni malobrojni čestiti željno iščekivali dolazak spasitelja. Ovo se iščekivanje osjećalo  i u cijelom ondašnjem svijetu . Nakon hiljadugodišnje vlasti koja je obilno blagodarivala Persiju, ona je u vrijeme pred pojavu Poslanika bila rascjepkana i iscrpljena stalnim ratovima, sukobima i previranjima. Nekada slavni Bizant djelovao je kao razdrobljena i izmučena zemlja, politički podijeljena, i uz to u njoj su carevali vjerski raskol i sukobljene sekte. Jedni su Isaa a.s. uzdizali do božanstva, a drugi su sumnjali uopće i da je postojao. Kršćanstvo se runilo u brojne skte. Slično stanje bilo je u Abesiniji. Na Kinu je, nakon dugogodišnje prevlasti konfučionizma moćno uticao indijski hinduizam koji je utjecao i na političke prilike ove prostrane zemlje. Ovome se može nadodati mučno stanje u Indiji, Turkestanu i Mongoliji. Cio svijet težio je za istinskim vođom, preobraziteljem, i moralnim preporoditeljem svijeta jer svijetu je nasušno trebao čovjek za cio svijet. I on je rođen sa Muhammed a.s., čovjekom koji je završetak u nizu dugom od 124 hiljade pređašnjih Allahovih poslanika. “Ja sam ta posljednja cigla u zgradi!” kako bi za sebe on sam slikovito znao reći poredeći naslanjanje poslanika na poslanika kao građevinu od cigli sagrađenu međusobnim povezivanjem a na kojoj se očito vidi nedostatak te posljednje cigle i za koju bi se ljudi, diveći se građevini govorili: “Zbog čega nije postavljena još ona jedna cigla?!” (Muslim) Eto, ta posljednja cigla Hatemul-enbija’ – Pečat poslanika bio je on Muhammed – Mnogo hvaljeni čije je ime prvo spomenuto još prije nego li se Adem a.s. pojavio i po rođenju nadjeveno mu, i po kojem ga cio svijet zna i slavi. Oni što ga mrze, a oni su malobrojni ali obično i grlati su, i u svakom vremenu su, oni liče na njegovog nesretnog strica Ebu Leheba i njegovu ženu koji ga nazvaše Muzemmemun – Mnogo pokuđeni!

I ne samo da je Muhammed a.s. posljednji Allahov poslanik nego je i Objava data mu posljednja Allahova Knjiga koja je uputa za cio svijet i za sva vremena: “A Kur'an je cijelom svijetu opomena!” (El-Haqqa, 52.)

U Evanđelju po Ivanu za nagovještaj njegovog dolaska znaju i kršćani iz riječi Isaa a.s. Tamo stoje riječi: “On će vam dati drugog utješitelja koji će biti s vama zauvijek!” (14:15)  I zaista, Muhammed a.s. se sa svojim rođenjem pojavio u svijetu u kojem on neprestano živ obitava. On nije zvijezda što je zablistala na svjetskom nebu jedamput i potom ostala da prebiva u historiji poput muzejskog eksponata vrijedan tek spomena i divljenja. On vječito svjež, podsticajan, trajno aktuelan živi uz realne živote svih generacija, i on, kao i Kur'an hoće da su u svijetu i da ga na bolje usmjere i poprave. On se bio jedamput svijetu nametnuo skršivši lažna božanstva, kojih je dakako pun i današnji svijet, i uspostavio poštovanje, slavljenje i poslušnost Jedinome, Vječno Živom Bogu. Uspostavio je na temelju Objave pravedene Božije zakone na Zemlji, proizveo zajednicu ummeta – zajednicu u ime Boga, molitve i pravde koja stalno živi, stalno se obnavlja i neprestano raste. Uspostavio je zajednicu u ime Boga, zajednicu ljubavi i pravde, zajednicu neposredovanu ovosvjetskim interesima, novcem, moći i vlašću.

Stoga, ne postoji generacija koja se nije bavila Poslanikom a.s. njegovim djelom, niti generacija koja se nije bavila Kur'anom. Poslanik a.s. i Kur'an Časni žive u svijetu kao izazov, ali i kao potreba i alternativa sistemima koji čovjeka i društvo udaljavaju od Boga. Poslanik a.s. nam je ukazao na ono najbitnije kazavši:”Može li iko pametan biti do onaj koji se pokorio Allahu i boji Ga se!” i “Čuvajte se pronicljivosti vjernika jer on gleda svjetlom što mu ga je Uzvišeni Allah podario!” (Prema, El-Munavi). Kur'an i Sunnet, oni su metron, to jest jedno osnovno mjerilo o koje se stanje ljudi i svijeta mjeri. Samo one generacije koje nisu u snažnom protivljenju i raskoraku sa Poslanikom a.s. i Objavom nego nastoje koliko-toliko da to poštuju i slijede, samo su one sretne generacije ljudi, i to ljude privlači. Zato je svako vraćanje na Poslanikovo a.s. rođenje povratak u srce našega bića. Svake godine kada se aktuelizira rebiul-ewel, kada su dani rođenja Poslanika a.s. vjernici postaju bliži i povezaniji sa njime, sa njegovim postupkom, sa njegovom riječju. Stranice njegova životopisa ožive sjećanja na njegov presvijetli lik i uz to oživi želja da se koraci naši kroz život povrate na Stazu kojom je on koračao osjećajući pri tome neobično zadovoljstvo i istovremeno stid jer ga dovoljno nismo dostojni.

Nema komentara.

Upišite komentar