Upućivanje čestitki sljedbenicima Knjige povodom njihovih praznika

01Uskoro dolazi Božić a sa njim i Nova godina. U mnogim zemljama svijeta sa većinskim kršćanskim stanovništvom ulice, izlozi, trgovi, i katedrale su okićene i posebno za tu priliku ukrašene. U zraku se osjeti predpraznična atmosfera. Božićne pijace su otvorene u skoro svim gradovima. Trgovine nude posebna Božićna sniženja. Trgovci zadovoljno trljaju ruke. Kupuju se pokloni. Jelke se ukrašavaju. Mnogi se pripremaju za obilježavanje najvećeg kršćanskog praznika, rođenje pretposljednjeg Allahovog poslanika Isaa a.s. Oni koji žive u kršćanskim sredinama su htjeli to ili ne involvirani u ovu atmosferu, tako da ponekad budu pitani kako muslimani dočekuju Božić i Novu godinu, da li ih obilježavaju, da li se vesele Novoj godini, da li kupuju poklone jedni drugima, da li kite jelke i da li svojoj djeci kupuju poklone.

Kako jedan musliman treba da se odnosi spram ovih stvari? Šta treba da učini? Da li da im čestita njihov praznik ili ne? Da li im smije davati poklone ili od njih poklone primati? Ovo su zasigurno pitanja koja nas sve interesuju.

Ovo pitanje je veoma važno i osjetljivo imajući na umu da mi živimo ovdje na zapadu gdje se uspostavljaju sa nemuslimanima razne vrste veza koje su sastavni dio naših života. Neki od nas imaju radnog kolegu ili više njih, neki imaju komšije nemuslimane, neki školske prijatelje, neko dolazi u dodir sa kolegama na treninzima ili utakmicama, neki su čak i rodbinski povezani sa nemuslimanima.

Kakav odnos jedan musliman da zauzme spram nemuslimana koji žive sa njim u lijepim odnosima bez neprijateljstva, a nisu u ratu sa njima niti ih izgone iz njihovih zavičaja.

Kur’an Časni koji reguliše međusobne odnose ljudi nam daje odgovor na ovo pitanje. U suri El-Mumtehine, Allah Uzvišeni kaže: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone -Allah zaista voli one koji su pravedni- Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi nepravdu čine. (El-Mumtehine, 8-9)

Časni ajet je napravio razliku između onih koji žive u miru sa muslimanima i onima koji protiv njih ratuju. Kur’an nam naređuje da postupamo pravedno sa onima koji žive sa nama u miru te nam govori da je lijepo drugima učiniti uslugu, pomoći, izaći u susret itd.

Esma, kći Ebu Bekra r.a., je došla kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., te ga upitala: „O Allahov Poslaniče, došla mi je majka koja je mnogoboškinja i ona želi da bude prisna sa mnom i da joj budem naklonjena. Hoću li biti ljubazna prema njoj“? Pa je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Budi ljubazna prema svojoj majci“. Poslanik joj je naredio da bude ljubazna prema svojoj majci koja je mnogoboškinja, a stav islama prema sljedbenicima Knjige je blaži i potpuno drugačiji nego prema idolopoklonicima.

Poslanik s.a.v.s., je uvijek podsticao na ljubaznost i lijepo ophođenje sa svima, ali je isto tako upozoravao na grubost i nasilje. Kad je nekoliko židova ušlo kod Poslanika rekli su mu: „Es-samu alejke, o Muhammede“. (Umro ti Muhammede), pa ih je Aiša čula i rekla: „Vi da ste umrli i da ste prokleti, Allahovi neprijatelji“, pa je Vjerovjesnik ukorio zbog toga, a ona je rekla: „Zar nisi čuo šta su rekli, o Allahov Poslaniče?“, pa je Poslanik odgovorio: „Čuo sam i rekao: „Ve alejkum“. Odnosno sve što ste vi meni poželjeli to isto i ja vama želim. O Aiša, Allah voli blagost u svemu“.

Prenosi se da je jedan poklonik vatre rekao Ibn Abbasu: „Esselamu alejkum“. Pa je Ibn Abbas odgovorio: „Ve alejkumusselam ve rahmetullah“. Neki ashabi ga upitaše zašto je dodao još i rahmetullah, našto on reče:“Pa zar ne žive u Allahovoj milosti?!“

Ovo se također potvrđuje ako želimo da ih pozovemo u islam i da im ga učinimo bliskim, a to sigurno nećemo postići grubošću. Danas i pored toga što se o islamu govori uz negativne konotacije i što se islam povezuje sa stvarima koje su sa njim nespojive, sve više ljudi se interesuje za islam. Kako da predstavimo islam drugima, kako da im objasnimo načela islama, kako da im govorimo o ljubavi, o Allahovoj milosti, ako nemamo ispravan odnos spram njih.

Uobičajene riječi koje koriste kršćani prilikom čestitanja svojih praznika ne sadržavaju ništa što je oprečno sa vjerom islamom. Najčešće se (u njemačkom govornom području) koristi fraza: „Freue Weihnachten“- Sretan Božić. Ili prilikom pozdrava najčešće korišten pozdrav ovdje u Njemačkoj je: „Grüß Gott“- pozdrav Bogu. Kada bi ove riječi preveli na arapski dobili bi jedan izraz koji mi svi koristimo i to u namazu. Prevedeno na arapski znači: Ettehijatu lillahi.

Proučavajući ovo pitanje uočavamo da imaju dva oprečna mišljenja. Prvo mišljenje u potpunosti zabranjuje bilo kakvo čestitanje vjerskih praznika argumentirajući da taj čin znači priznavanje njihove dogme i podržavanje njihove zablude. Drugo mišljenje je oprečno prvom i dozvoljava čestitanje vjerskih praznika, što ne podrazumijeva priznavanje njihove dogme niti podrazumijeva podržavanje njihovog uvjerenja.

Kod zastupnika prvog mišljenja možemo naći sljedeće fetve:

„Čestitati nevjernicima vjerske praznike jeste haram i to u onome smislu u kome je to kazao Ibn-Kajjim, jer se samim činom čestitanja daje legitimitet simbolima njihovog nevjerstva, bez obzira što sama osoba koja čestita ne nalazi nikakva zadovoljstva u tom nevjerstvu, jer muslimanu je haram i drugima davati priliku da osjećaju zadovoljstvo u nevjerstvu. Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi budete uznevjerovali, – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem za Svoje robove, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni…” (Ez-Zumer, 7)Uzvišeni kaže i: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3) Treba napomenuti da je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno makar se radilo i o kolegama sa posla. Ako bi nam oni čestitali svoje praznike mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu naši praznici i takvim praznicima nije zadovoljan Uzvišeni Allah.“[1]

Ili na drugom mjestu: „Čestitanje kjafirima njihove vjerske praznike, poput božića, uskrsa, nove godine i slično, je zabranjeno oko čega nema razilaženja među učenjacima, kako prenosi Ibn Kajjim u svojoj knjizi „Ahkamu ehliz-zimme“. Kaže Ibn Kajjim: „Čestitanje kjafirima njihova vjerska obilježja je zabranjeno na čemu su složni učenjaci. Poput toga da im čestita njihove praznike i post, pa im kaže: sretan vam praznik ili slično, iako sa ovim ne čini kufr ono je haram.[2]

Na stranicama Rijaset IZ u BiH fetva-emin je na pitanja čestitanja kršćanskih praznika odgovarao na sljedeći način:

„Nema šerijatske smetnje da im čestitate njihov vjerski praznik, kao znak lijepog međuljudskog ponašanja i odgovor na njihovo čestitanje Bajrama. Uzvišeni kaže: “A kada budete pozdravljeni, uzvratite na ljepši način, ili istim pozdravom!” To niukojem slučaju ne znači podržavanje i slaganje s njihovim vjerovanjem i dogmom u vezi tih praznika.“[3]

„Nije zabranjeno čestitati kršćanima ili drugim kitabijama njihov vjerski blagdan, posjetiti ih, razgovarati i razmijeniti darove, ali je zabranjeno učestvovati u njihovom vjerskom obredu, ne i posmatrati ga. Ako je uobičajeno da oni posjete muslimane za vrijeme njihovog blagdana, a muslimani njih za vrijeme njihovog, to je čin međusobnog uvažavanja i poštovanja, što nije zabranjeno, već naprotiv, poželjan oblik međukomšijske pažnje. Ako se na sijelu slavi spomenuti praznik uz uobičajenu ikonografiju i vjerske relikvije, takvom sijelu ne treba prisustvovati. Isti je slučaj s ulaskom u crkvu. Ako je s namjerom da se vidi i razgleda njena unutrašnjost, nije zabranjeno ući u nju. Ako je s namjerom činjenja djela pobožnosti, odnosno radi učešća u vjerskom obredu, zabranjeno je.“[4]

„Pitanje čestitanja nemuslimanima njihovih vjerskih praznika ne treba dizati na nivo akaidskog pitanja, već ga posmatrati kao praktično-pravno pitanje koje spada u domen sijase šer'ijje ili društvenih odnosa. To što se nekome čestita njegov vjerski praznik ne znači podržavanje bilo čijih doktrina i  vjerovanja s kojima se ne slažemo, jer kad bi se stvari tako posmatrale, onda bi se i poseban status koji Kitabije imaju u muslimanskoj državi, ili Poslanikovo a.s. primanje kršćanskih delegacija u džamiji, mogao tako tumačiti. Tom činu (čestitanju) ne treba davati značenje koje mu ne pripada. Radi se o uobičajenim, kurtoaznim čestitkama koje jedni drugima upućuju sljedbenici različitih religija, ni manje ni više od toga. Stavovi koje ste citirali u Vašem pismu izgrađeni su i izrečeni u drugačijim društvenim i historijskim okolnostima, kada je na snazi bio sistem odnosa “darul-islam: darul-harb” i to pitanje su posmatrali sa akaidskog aspekta.

Evropsko vijeće za fetve je u fetvi broj 133 zauzelo stav da je to čestitanje, kao izraz dobrih međureligijskih i međuljudskih odnosa, dozvoljeno.“[5]

Oni učenjaci koji zastupaju prvo mišljenje tj., zabranu čestitanja praznika nemuslimanima svoje mišljenje baziraju na fetvama Ibn Tejmijje, Ibn-Kajjima i dr.

Uvaženi doktor Jusuf el-Kardavi je rekao za fetvu šejha Ibn Tejmijje sljedeće: „Da se uočiti da je Ibn Tejmijje donio fetvu o ovom pitanju u svjetlu prilika koje su vladale u njegovom vremenu, da je živio-Allah mu se smilovao- u našem vremenu i da je vidio isprepletenost veza među ljudima i međusobno zbližavanje svijeta, tako da je svijet postao poput malog sela, i da je vidio potrebe muslimana da sarađuju sa nemuslimanima, koji su nažalost postali profesori muslimanima u velikom broju nauka i tehnologija, i da je vidio potrebu islamske da’ve da im se približi i potrebu da se musliman predstavi u ljubaznom a ne u nasilničkom liku, koji će oko sebe okupljati a ne razgoniti, i da je vidio da čestitanje muslimana svom komšiji, kolegi i profesoru ovih praznika ne nosi sa sobom nikakvu saglasnost muslimana sa kršćanskom dogmom, niti opravdanje za njihovo vjerovanje. I ne samo to, već kad bi vidio da ni kršćanin više ne slavi te praznike kao čin vjere kojim će ga Bogu približiti, već da je to, u ogromnom broju slučajeva postalo navika, ili državni ili nacionalni običaj, na koji su se ljudi navikli, da je živio do našeg doba i sve to vidio-Allah najbolje zna-ali bi zasigurno, promijenio svoje mišljenje ili bi malo popustio u svom strožijem stavu. Jer on je rahimehullah, u svojim fetvama uzimao u obzir vrijeme, mjesto i prilike“.

Također i evropsko vijeće za fetve kojim predsjedava dr. Jusuf Karadavi donijelo je fetvu o dozvoljenosti čestitanja praznika nemuslimanima (Kitabijama) kao znak međusobnog uvažavanja i dobre komšijske komunikacije. Čestitanje praznika nije pripisivanje Allahu druga, jer se samim čestitanjem ne legitimira ispravanost ove ili one dogme. To jednostavno ne treba dizati na nivo vjerovanja, već ga treba tretirati kao praktično-pravno (fikhsko), a ne akaidsko pitanje.

I još jednom potrebno je naglasiti da našim čestitanjem njihovog praznika ne znači da priznajemo da su oni na uputi, naprotiv to je jedan od koraka da se ujedinimo oko jedne riječi koja je zajednička i nama i njima, a to je da obožavamo samo Allaha, Jednog i Jedinog i da mu nikakav širk ne činimo. A Allah najbolje zna.

Mr. Bilal ef. Hodžić

——————

[1] http://minber.ba.dedi474.yourserver.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=323&Itemid=48 (datum pregleda 11.12.15)

[2] http://www.n-um.com/?q=node/4245 (datum pregleda 11.12.15.)

[3] http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=category&id=130&Itemid=218 (datum pregleda: 11.12.15.)

[4] Ibid

[5] Ibid

Nema komentara.

Upišite komentar